# API ugovor koji FIRMWARE očekuje (merodavno za server stranu)

> Ovo je ugovor kakav je VEĆ implementiran u firmveru (0.10.0+). Server strana se
> usklađuje sa OVIM (ili se promena dogovara pa se menja i firmware — nikad tiho).

## 1. Aktivacija

```
POST {licUrl}/activate
Content-Type: application/json

{
  "license_key":         "ASP-XXXX-XXXX-XXXX",
  "machine_fingerprint": "sha256:<sha256hex od 'AA:BB:CC:DD:EE:FF'>",
  "app_version":         "0.11.0",
  "os":                  "esp32s3",
  "hostname":            "TERM-001"
}
```

Očekivan odgovor `200`:

```
{
  "license": {
    ... polja licence, među njima:
    "machine_fingerprint": "sha256:...",   ← ako postoji, MORA biti otisak uređaja
    "expires_at": "2027-01-01T00:00:00Z",  ← ili prazno/odsutno = trajna
    "grace_days": 14,
    "edition": "...", "customer": "...", "license_id": "..."
  },
  "signature": "RSA-SHA256:<base64 potpisa nad SIROVIM bajtovima license objekta>"
}
```

**Kritično:** potpis se računa nad TAČNIM bajtovima `license` objekta onako kako su
poslati u HTTP telu (od `{` do para `}`). Firmware iseca taj isečak iz sirovog tela
(string-safe brojanje zagrada) i verifikuje. **Nikakvo „lepše" formatiranje odgovora
naknadno** — menja bajtove → lomi potpis.

## 2. Provera

```
POST {licUrl}/validate
{ "license_key": "...", "machine_fingerprint": "sha256:..." }
```

Očekivano: `{"valid": true/false, "expires_at": "...", "revoked": true/false}`.
Firmware tumači: `revoked` → poruka „licenca OPOZVANA na serveru"; `!valid` →
„server kaže da licenca ne važi". Mrežna/HTTP greška NE dira lokalno stanje.

## 3. Greške

HTTP ≠ 200 → firmware čita JSON polje `"error"` i prikazuje ga korisniku uz HTTP kod
(npr. `HTTP 403 (KEY_REVOKED)`). Poželjno je da server uvek vraća `{"error":"KOD"}`.

## 4. Ponašanje klijenta koje server sme da računa

- Klijent NIKAD ne šalje privatne podatke — samo gore navedena polja.
- Klijent poštuje odgovor samo ako je potpis valjan; HTTP 200 bez valjanog potpisa
  se odbacuje (zaštita i od MITM na self-signed kanalu).
- Nakon uspešne aktivacije klijent NE zove server pri svakom startu — offline
  verifikacija iz NVS. `validate` se zove ručno iz UI (kasnije: periodično uz sync).

## 5. Otvorena pitanja za usklađivanje (uneti odgovore ovde)

| # | Pitanje | Status |
|---|---|---|
| P1 | Tačna formula `machine_fingerprint` u Go kodu (ulazni string, velika/mala slova, dvotačke?) | ⬜ proveriti u kodu servera |
| P2 | Da li `activate` na VEĆ aktiviran ključ + ISTI fingerprint vraća licencu ponovo (re-aktivacija posle brisanja NVS) ili `ALREADY_ACTIVATED`? Za teren nam treba: isti uređaj sme ponovo. | ⬜ proveriti/podesiti |
| P3 | Tačan skup polja `license` objekta za ASP proizvod (limits/features imena) | ✅ odgovoreno uz Z1 (2026-07-25) — vidi ispod |
| P4 | `expires_at` format (ISO8601?) — firmware poredi prvih 10 znakova (`YYYY-MM-DD`) | ⬜ potvrditi |

### Odgovor P3 (2026-07-25)

Server čuva `limits`/`features` kao `json.RawMessage` — **ne tumači ih, samo
ih potpisano vraća** (potvrđeno čitanjem `internal/model/license.go`,
`internal/model/request.go`). Firmware (ASP-TERMINIA repo, `licenca.cpp`)
**trenutno uopšte ne čita ova dva polja** — parsira samo `edition`,
`customer`/`customer_name`, `expires_at`, `grace_days`,
`machine_fingerprint`. Enforcement (kad `features`/`limits` postanu bitni) je
odložen na Z4.

Zaključak: format nije bio ni bitan za Z1/Z2 (bez FW koda koji ga čita, ništa
se ne lomi bilo kojim izborom). Proizvod `ASP-TERMINIA` je zaveden
(`migrations/004_seed_asp_terminia.sql`) sa **placeholder** vrednostima:

```json
"limits":   {"max_readers": 4, "max_cards": 5000}
"features": ["FEAT_CARDCHECK", "FEAT_ISSUE", "FEAT_PRINT", "FEAT_CATALOG", "FEAT_ANTIPASS", "FEAT_SYNC", "FEAT_OTA"]
```

`features` su imena iz ASP repo `docs/18-licenciranje-po-mac.md` §6.3 (string
nizovi, ne bitmaska — server ionako ne tumači, a string nizovi su čitljiviji
u dashboardu i lakši za FW proveru kad enforcement dođe: `"FEAT_X" in niz`
umesto bitmaske). **Ovo NIJE konačna odluka o paketima** (basic/pro) — vlasnik
to još nije odlučio; svaka izdata licenca nosi svoje `limits`/`features`
nezavisno od default-a proizvoda, pa se default sme promeniti kasnije bez
posledica po već izdate licence.